Obzirom da je u posljednje vrijeme sve veći broj pčelara, na ukupan broj registriranih članova HPS-a od 8953 put ekološkog pčelarenja izabralo je svega 31 pčelar što iznosi skoromnih 0,29 posto. Kako bi dosegli talijanski udio od 10 posto pčelara koji se odlučuju za ekološku proizvodnju morati će se angažirati prije svega ministarstvo poljoprivrede sa izdašnijim potporama zbog same skuplje proizvodnje nego što je to u konvencionalnom pčelarenju.
Uvjete za ekološki pčelinjak definira Zakon o ekološkom pčelarenju . Ekološki pčelinjak mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda.
Koje su glavne razlike između konvencionalnog i ekološkog pčelinjaka?
Na ekološkom pčelinjaku košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljava u eko pčelarstvu također mora upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu ministarstva. Punionice meda i proizvoda također bi trebale imati eko certifikat. Svi ovi propisi kod eko pčelarstva stvaraju velik dodatni trošak koji se osjeti i u konačnoj cijeni meda. No ekološki uzgojeni proizvodi imaju nešto veću cijenu, a u eko medu dobiva se samo ono najbolje iz pčelinje košnice.
Karakteristike ekološkog pčelinjaka
1.Smještaj pčelinjaka – košnice, odnosno pčelinjak, treba smjestiti u području bogatom pčelinjom medonosnom pašom. Pčelinja paša treba potjecati iz ekološke proizvodnje ili iz bijaka koje nisu tretirane kemijskim sredstvima.
2.Tehnologija pčelarenja – je odnos pčelara prema pčelinjoj zajednici. Pčelar prati stanje zajednice i treba na vrijeme intervenirati u slučaju potrebe.
3.Zdravlje pčela – bolesne pčelinje zajednice potrebno je odmah lječiti i izdvojiti u izolirani pčelinjak. Za lječenje se upotrebljavaju mravlja, oksalna i mliječna kiselina (varroa) i pojedine biljne tvari timol, mentol, eukaliptusovo ulje i kamfor. Samo uz suglasnost nadzorne stanice dozvoljava se upotreba farmaceutskih proizvoda i to kod neučinkovitosti postojećih sredstava.
4.Evidencija pčelinjaka – vođenje evidencije o prehrani pčela umjetnim sredstvima i njihovoj vrsti te količini. Vode se podaci o lječenju, dijagnozi, ljekovima, načinu lječenja, duljini tretmana, karence i slično.
5.Pravilno rukovanje pčelinjim proizvodima – vađenje meda, pakiranje, distribucija, prodaja i skladištenje.
Kako ne bih ispalo da je med i ostali pčelinji proizvodi dobiveni konvencionalnim pčelarenjem neispravni ili manje zdravi moramo napomenuti da prema pregledu glavnih karakteristika ekološkog pčelinjaka možemo zaključiti da se on ne razlikuje mnogo od modernog konvencionlnog pčelinjaka kojeg vodi savjestan i educiran pčelar, osim što za ekološki treba strogo paziti na osiguranje zakonski uvjeta. S obzirom da Hrvatska nije gospodarski razvijena kao neke zemlje, onečišćenje je znatno manje, te je velika većina meda hrvatskih pčelara zaista eko med.
poveznice: